Nemezis
Nomen est omen
I tako smo, u 28. tjednu trudnoće, uz puno skakutanja, okretanja na bok i natrag, tresuckanja trbuha i sličnih manevara uspjeli saznati da ćemo imati curicu. Sramežljivu, ako je suditi po tome što je sve trebalo poduzeti da dođemo do te informacije :D
Meni je to došlo kao potvrda onog što sam od samog početka nekako osjećala i priželjkivala, ali i kao olakšanje, jer sam se bebi od prvog dana obraćala kao da i jest djevojčica, i jer sam nakupila zavidnu kolekciju robice i pelena u raznim nijansama ružičaste. Ne bi valjalo da mi dijete ima dilemu oko spola tako rano :D
I okolina je navijala za curu, sve sami momci oko nas, kažu da u vrijeme ratova i krize na svijet dolazi više muške djece, pa smo valjda svi već pomalo željni malih curetaka.
Svakako će imati bogat izbor muškaraca, što budućeg tatu već sad dovodi do ludila (a jeste smiješni, vi muškići :D ).
Odlučili smo da nećemo birati ime dok ne saznamo spol, ipak je to 50% manje natezanja i prepucavanja, a ja sam uvijek za što manje natezanja i prepucavanja.
I evo nas sad. U dilemi.
On glasa za "obična" imena, jednostavna, relativno česta, i po mogućnosti bez mogućnosti pretvaranja u zločeste nadimke i svakako bez prostih rima (Erika, moga k**** perika, Slavica, moga k**** glavica...), i nije fan egzotike.
Što i razumijem, i dan danas ne zna kako točno izgovoriti moje ime, nikako mu naglasak nije na pravom mjesu, još je i dugačko, i rijetko. Srećom, imam nadimaka koliko ti srce želi.
Ja se slažem sa njim po pitanju prostih rima, također smatram da je dobro obratiti pažnju na inicijale (da ne bi bilo V.C. i sličnih iznenađenja), ali još želim da se ime može koristiti i izvan granica lijepe naše i jako mi je važno značenje.
Naravno, kako i sama imam neuobičajeno ime, sa značenjem koje me zaista dobro opisuje, i za dijete želim jedno takvo.
Bake, prabake, tete, strine i ostale žene u našim obiteljima imaju imena koja nam se ne sviđaju, iz ovih i onih razloga, naprimjer Biserka. Zamislite koje probleme ima jedna Biserka koja živi u Parizu ili Londonu. Mogla bih vam i ispričati pokoju anegdotu iz stvarnog života na temu baš tog imena, al i ovako sam opet oduljila.
Još bih voljela da ime opiše tu moju djevojčicu, koja se od prvog dana i usprkos svim dijagnozama, predviđanjima, statistikama i crnim slutnjama drži života hrabro, snažno, prkosno čak, kao da svima želi dokazati da nemaju pojma tko je i s kim imaju posla.
I nikako ne želim da je to neko često i trendi ime. Naprimjer, poznajem bar deset Dalibora, svi su rođeni između 1975. i 1980. godine. To bih svakako voljela izbjeći.
Jasno je da nam treba pomoć :D
Pa lijepo molim, pomozite svojim prijedlozima, Gugl koji je inače moj odgovor na sve nedoumice se za sad i nije pokazao naročito korisnim alatom...