Nemezis
Brushalter
sasvim običan i sasvim oblačan dan. tek jedan u nizu takvih dana, kiša će nekad, možda u dva, možda u pet. al svakako će padat.
pijem kavu, savim polako, ima već ura i više. druga šalica. gledam i ponešto čitam, ne žurim nikud, na godišnjem sam.
polako smišljam što ću danas. kuhati za ručak, kako osušiti robu koju planiram stavit da se vrti, koliko će mi vremena ostati za mene i sitne radosti.
i čujem auto na prilazu.
Noooooo!
Omg, omg, brzo u sobu! Grudnjak! Nisam obukla grudnjak! Gdje je, mater mu? U kupaoni? U kupaoni!!! Brzo! Evo, već kuca.
Saaaamoooo maaaaloooo!
Da ima pravde, onaj tko je izmislio taj...taj oklop, a sigurno je bio muškarac, e, taj netko bi ga do kraja vječnosti i natrag trebao nositi. I to jedan od onih modela sa spužvom, od koje se krasno znojiš, i sa žicama, koje prvo žuljaju, a nakon par pranja vrebaju kako te ubost, i sa kopčanjem otraga, pa kad se sam od sebe usred birtije otkopča nek ga proba zakopčat, ili hodat do veceja sa četri sise. Sa tankim naramenicama, koje se urezuju i sprečavaju normalnu cirkulaciju, duboko rezan da mu svaki put sise iskoče van, vapeći za slobodom, kad se nagne naprijed...dala bi tom nekom i finu, punu četvorku i onda ga poslala da si kupi dva nova, crni i bijeli, udobna i kvalitetna primjerka, a za manje od 300 kuna po komadu. I prao bi ga taj neko, na ruke, da mu ne otpadnu cirkončići i dijamantići sa roooooza čipke, sintetske, da mu se spužve ne izvitopere, jer nitko ne želi grbave sise, a još manje želi da mu žica zapne u bubnju vešmašine.
Ne bi to bilo dovoljno, al bi me bar malo razveselilo.
Grudnjak se podrazumijeva. A ako ga odlučiš ne nosit, moraš imat prokleto dobro objašnjenje. Uvijek spremno. I biti imun na poglede koje stršeće bradavice privlače više nego išta.
Kako ja ne volim da mi ljudi bulje u sise (sa dvadeset godina sam živjela samo za to, ali starim) onda nema druge nego trpiti na sebi taj kalup. Po zimi se još nekako i švercam, uglavnom se ne primjeti ništa ispod svih tih slojeva odjeće, ali po ljeti....druga priča.
Jasno je ko dan da ga nemam kad ga nemam. I jasno je da si taj luksuz mogu priuštiti u svoja četiri zida i ponekad na ljetovanju, po mogućnosti u Istri. Za razliku od Dalmacije, Istra ne gleda poprijeko na takve kao što sam ja.
Jer, ako i imaš lijepo oblikovane, samostojeće primjerke, onda izazivaš. Mislim, šta one imaju drsko gledati u svijet? Provocirati poglede, uzdahe i proste misli? Ccccc. Sram te bilo.
A ako nemaš lijepo oblikovane...ma ne znam jel to gore ili bolje. l opet ne valja. Jer, ko bi i zašto, pobogu bio u prisustvu sisulje visulje? Užas, patetično.
Pa ih valja ukalupiti. Jer, to je jedan sraman dio ženskog tijela, koji može svojim susretom sa svijetom izazvati samo probleme. I vlasnici a i onima koji se zateknu u blizini.
Pa je najjedostavnije ići linijom manjeg otpora i odmah ujutro se utegnuti u svoj kalup i veselo ga navlačiti amo i tamo do noći. I tako do kraja svojih dana.
Mislim, tko bi se usudio provesti jedan običan dan bez tog vrlog "pomagala"? Otići na posao, na kavu poslije posla, u trgovački centar po malo špeže i sitnicu u drogeriju, prošetati gradom, doći kući, skuhati neš za pojest, popričat sa svekrom koji živi kat ispod, a sve sad, usred ljeta?
Tko?
Gdje je ta žena, nek se javi, jer odavno nemam uzora ni idola, a njušim da mi baš treba jedan hrabar poticaj :)